Novosti

Hoće li "fensi", "in" i "kul" protjerati ćirilicu sa naših prostora?

Ćirilica je srpsko pismo, koje je u posljednje vrijeme, nažalost, sve više zapostavljena

Novosti iz okoline / 02. 03. 2015

Jezik i pismo čine nacionalni identitet jednog naroda. Ćirilica je srpsko pismo, koje je u posljednje vrijeme, nažalost, sve više zapostavljena.

Nazivi institucija, firmi, trgovačkih, ugostiteljskih i drugih objekata u Srpskoj ispisani su latiničnim pismom, dok se ćirilica uglavnom koristi samo u školama. Prijeti li ćirilici izumiranje i da li se dovoljno borimo za njeno očuvanje?

Srpsko psmo je ugrozeno, a u svakodnevnom govoru sve češće pribjegavamo upotrebi latinice, upozoravaju profesori srpskog jezika. Zaboravljamo da su jezik i pismo jedan od simbola nacionalnog identiteta jednog naroda. Srpski narod jedan je od rijetkih koji se može ponositi bogatstvom pisma, zvanim ćirilica. Zbog toga je, kako kazu profesori, poražavajuće to što se odričemo svog jezika i vrlo rado prihvatamo tuđu kulturu.

- Ćirilica je vrlo ugroženo pismo. Samim tim što ste vi potegnuli tu temu, jeste dokaz da je to pismo ugroženo. Mi posjedujemo ćirilicu kao jedno kulturno nasljeđe. Međutim, zbog dvojezičnosti, latinica je ravnopravna sa ćirilicom. Ne znam da li je to zbog uticaja interneta ili zbog toga što se mi vrlo lako odričemo onoga što je naše, što nama pripada, ističe Daliborka Stojančić, profesor srpskog jezika i književnosti.

Dvojezičnost nije prednost, već nevolja srpskog naroda, smatra lingvista, Milorad Telebak. On je već godinama istrajan u borbi za očuvanje srpskog jezika i pisma. Latinica i upotreba engleskih riječi sve više potiskuju ćirilicu, koja će, ukoliko na vrijeme ne postanemo svjesni njenog značaja, u potpunosti izumrijeti, upozorava Telebak. Nije mu jasno da su nazivi većine firmi, trgovačkih, ugostiteljskih i drugih radnji u Srpskoj ispisani na engleskom jeziku.

- Nikada niko od nas nije tražio da to radimo. U nama ima neki defekt prema svojim vrijednostima, tradiciji i kulturi. Natpisi na radnjama su na engleskom. Ne znam za koga je to pisano i kome to znači, pita se lingvista Milorad Telebak.

Kulturni radnici u Prijedoru imaju drugačije mišljenje. Tvrde da ćirilica u posljednje vrijeme doživljava ekspanziju. Kažu da bitka za očuvanje ćirilice nije uzaludna i sve je više onih koji počinju shvatati njenu vrijednost.

- Veliki narodi kao to su Francuzi, Nijemci, Rusi, itekako vode računa o svom nacionalnom pismu. Mi, nažalost to ne radimo. U posljednjih nekoliko godina ćirilica doživljava ekspanziju. U Prijedoru se primjeti da je sve veći broj natpisa na ćirilicom, kaže Branislav Kecman, predsjednik Srpskog i prosvjetnog društva "Prosvjeta"

Među rijetkima koji njeguju ćirilicu su profesori u osnovnim i srednjim školama u Prijedoru. Podsjećaju da je njihova obaveza da mladim ljudima ukažu na značaj postojanja ćirilice. Svjesni su i da mladi često pišu latinicom i koriste strane izraze. Za takvo stanje, profesori i nastavnici najvećim dijelom krive uticaj zapadne kulture, interneta i društvenih mreža.

- Ja mislim da borba za ćirilicu i njeno očuvanje nikada neće prestati. Zadaća provjetnih radnika jeste da vrše popularizaciju ćirilice. To se i radi, ali mislim da bi se moglo raditi i u većoj mjeri, tvrdi Nada Vuković, nastavnik srpskog jezika i književnosti.

- To su mlade generacije koje su izložene uticaju medija, interneta, tako da oni privatno više koriste latinicu. Još je opasnije što koriste strane riječi, pa su ni danas "fensi", "in", "šopinguju" i tako dalje, dodaje Daliborka Stojančić.

Borba Vuka Stefanovića Karadžića za prihvatanje ćirilice bila je dugotrajna. Na nama je sada da je njegujemo i sačuvamo od zaborava, jer ne zaboravite da narod koji izgubi svoje pismo prestaje biti narod.